Pon, 03. Feb. 2014.
Dobro su nam poznati značajni izazovi sa kojima se suočava poljoprivreda. Jednostavno rečeno, svijet će morati da proizvodi više hrane, a da, istovremeno, smanjuje spoljne uticaje na okoli...
Dobro su nam poznati značajni izazovi sa kojima se suočava poljoprivreda. Jednostavno rečeno, svijet će morati da proizvodi više hrane, a da, istovremeno, smanjuje spoljne uticaje na okoliš, izazvane proizvodnjom hrane.U tom pogledu, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo predstavlja prioritetnu djelatnost. Ovakva gazdinstva već proizvode većinu hrane u zemljama u razvoju, što ruralnom stanovništvu, u znatnoj mjeri, omogućuje izlaz iz siromaštva te, sa relativno malo ulaganja u proizvodnju, donosi značajne dobiti.
Močvare su, također, važan izvor hrane. Na primjer, na rižinim poljima kojima se dobro upravlja ne dobiva se samo riža kao osnovna hrana; riža, u nutritivnom smislu, predstavlja i vrijednu prehranu za ribe, mekušce i rakove. U močvarama, također, obitava i mnoštvo živog svijeta važnog za održavanje nutritivnih ciklusa i kontrolu štetočina i bolesti, i na taj način doprinosi održavanju proizvodnje riže. Cjelokupna proizvodnja zasnovana na kopnenom i većini priobalnog ribarstva, te većina proizvodnje akvakultura, potiče od močvara.
Ekosistemi i usluge koje oni pružaju nude rješenje da se postignu, istovremeno, sigurnost hrane i prehrambenih potreba, smanjenje siromaštva i održivost okoliša. Istorija močvara i poljoprivrede pruža nam dobar uvid kako u greške iz prošlosti, tako i u rješenja za budućnost. Više od 50% močvara širom svijeta je izgubljeno. Mnoge od onih koje su ostale su veoma degradirane. Glavni uzroci takvog stanja su preinaka močvarnog u poljloprivredno zemljište, prekomjerno uzimanje vode za potrebe navodnjavanja, te uticaji poljoprivrednih sistemana na eroziju tla i kvalitet vode. Iako znamo da vrijednost močvara iskazana po jedinici površine znatno nadmašuje ekonomske koristi koje daje poljoprivreda. Dokazano je da pretvorba područja pod mangrovim drvećem i šumama u uzgajališta škampi je drastično smanjila ukupnu vrijednost kroz gubitak, često nevidljivih, koristi od prirode kao što su ribogojilišta, regulacija voda, te zaštita od oluja. Slični primjeri mogu se naći u većini poljoprivrednih sistema. Većinu gubitaka u okviru cjelokupnih privrednih koristi uzrokuju poljoprivreda i neprimjerene subvencije.
Neusklađenost između poljoprivrede i močvara nije jedini način procjene potreba. Jednostavan i pozitivan stav je da su močvare podrška poljoprivredi, ne samo u smislu proizvodnje hrane. Širom svijeta, a posebno u područjima u kojima vlada oskudica vode, močvare obezbjeđuju neophodne izvore vode za stoku i mala poljoprivredna gazdinstva. Močvare imaju ključnu ulogu i u popunjavanju podzemnih zaliha vode i održavanju regionalnih akvifera, a primjer su sezonske poplave u plavnim područjima i močvarama Sahela . To doprinosi sigurnosti snabdijevanja vodom tokom cijele godine, uključujući i poljoprovredu. U močvare već dotiču značajne količine zagađene vode što je posljedica poljoprivredne proizvodnje, te se njihova sposobnost da procesuiraju polutante kako ne bi došlo do degradacije kvalitete vode moraju poboljšati.
Vještačke močvare se sve više integriraju u poljoprivredne sisteme, kao mudra rješenja problema koji se tiču kontrole nutrienata u okviru poljoprivrednih gazdinstava. Obnavljanje vegetacije duž vodotoka je dokazan način da se zaštite zajednice nizvodno od uticaja izazvanih erozijom tla, kao i da se poboljša kvaliteta vode. Pored pogodnosti za poljoprivredu, očuvanje ili ponovno uspostavljanje močvara pruža mnoštvo drugih prednosti koje se, između ostalog, odnose i na staništa divljih životinja, kulturološki turizam i rekreativne aktivnosti. Ovi primjeri služe da naglase kako je potrebno da prestanemo razmišljati o konfliktima između močvara i poljoprovrede, vec da spoznamo njihovu međuovisnost kojom se može i mora upravljati zajedno sa pejsažnim okruženjem.
Ove i druge važne veze između poljoprivrede i močvara našle su svoj odraz i u Strateškom planu za zaštitu biodiverziteta za period 2011-2020 godina, te ukazuju koliko su Aichi ciljevi za zaštitu biodiverziteta mađusobno ovisni i kako ih je potrebno dostizati zajenički. Na primjer, ova tema je ključna za Cilj 3 (odnosi se na subvencije), Cilj 5 (odnosi se na stopu gubitka staništa), Cilj 6 (tiče se ribarstva), Cilj 7 (područjima poljoprivrede i proizvodnje akvakultura treba upravljati na održiv način), Cilj 8 (da se smanje uticaji prouzrokovani zagađenjem), Cilj 11 (tiče se zaštićenih područja, prevashodno Ramsar lokaliteta), Cilj 13 (odnosi se na održavanje genetske raznolikosti) i Ciljevi 14 i 15 (da se uslugama koje pružaju ekosistemi osigura zaštita). Značaj integriranja tradicionalnog znanja, inovacija i prekse na svim relevantnim nivoima (Cilj 18) je posebno važan, obzirom na obim znanja koga posjeduju autohtone i lokalne zajednice poljoprivrednika, a koje se odnosi na vrijednosti i ulogu močvara u kontekstu poljoprivrede.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana močvara doprinosi da se, u okviru Međunarodne godine obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva 2014, koju su ustanovili Ujedinjeni Narodi, u saradnji sa Organizacijom Ujedinjenih Naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), pruži prilika da istakne presudna uloga močvara kao prirodne infrastrukture, koja pretstavlja potporu za obiteljsku poljoprivredu i proizvodnju akvakultura. Zadovoljstvo mi je da, na današnji dan, istaknem značaj Ramsar Konvencije i FAO-a kao vodećih partnera u implementaciji Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD) u segmentima koji se odnose na močvare i poljoprivredu. Partnerstvo između močvara i poljoprivrede, uz podršku partnerstva između svih relevntnih subjekata planiranja i zainteresiranih aktera, predstavljaće značajan doprinos boljem i održivijem svijetu za sve nas.
PORUKA KOJU JE IZVRŠNI SEKRETAR KONVENCIJE O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI
gosp. BRAULIO FERREIRA DE SOUZA DIAS UPUTIO
u povodu
SVJETSKOG DANA MOČVARA
02. februara/veljače 2014. godine