Pon, 19. Okt. 2015.
PORUKA IZVRŠNOG SEKRETARA KONVENCIJE O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI gosp. BRAULIA FERREIRA DE SOUZA DIAS u povodu MEDJUNARODNOG DANA ŽENA NA SELU 15. oktobar/listopad 2015. godine &nbs...
PORUKA IZVRŠNOG SEKRETARA KONVENCIJE O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI
gosp. BRAULIA FERREIRA DE SOUZA DIAS
u povodu
MEDJUNARODNOG DANA ŽENA NA SELU
15. oktobar/listopad 2015. godine
Seoske žene su u potpunosti vezane za lokalni biodevrzitet, i to po svim aspektima – kao njegovi korisnici, kao njegovi čuvari, ali i kao uzročnici njegovih promjena. Kao ključne osobe koje upravljaju zemljištem i resursima, te kao poduzetnici i oni koji pružaju usluge, uz veliku odgovornost u proizvodnji hrane za svoja domaćinstva, žene na selu su glavni akteri u procesima koji se tiču gubitaka, zaštite i obnove biodiverziteta.
Obzirom na spolnu neravnopravnost u podjeli rada, (muški i ženski poslovi), žene na selu, za razliku od muškaraca, imaju profilirano znanje o lokalnim biološkim resursima. Ovo znanje doprinosi izboru vrsta i njihovom očuvanju, te predstavlja izvor ključnih informacija o upotrebi tih resursa i ekološkim funkcijama. Takvo znanje je vrijednost koja ženama i njihovim zajednicama pruža mogućnost da ostvare prihode, koristeći tradicionalne biološke resurse u kulinarstvu, te za proizvodnju kozmetičkih i medicinskih preparata. Znanje seoskih žena o lokalnim biološkim resursima je osnov za sigurnost hrane u domaćinstvu.
I dok je udio žena sa sela u koristima koje pruža biodiverzitet veliki, mogućnost da one upravljaju korištenjem biodiverziteta je znatno manja. U svijetu je prisutna značajna spolna neravnopravnost u pogledu vlasništva nad zemljom. Čak i u zemljama koje priznaju ženama zakonsko pravo svojine, uobičajena praksa spriječava ostvarenje tog prava. Prema Organizaciji za privrednu saradnju i razvoj – OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development), žene i muškarci imaju jednaka prava da posjeduju, koriste i upravljaju zemljištem u samo 37% od ukupno 161 analizirane zemlje.
Sveprisutna diskriminacija i nejednak tretman, također ograničavaju pristup žena proizvodnim resursima, kao što su ulaganja u poljoprivredu, savjetodavne službe, finansijske usluge, informacije i tehnologija. Nedostatak sigurnog raspolaganja zemljištem, te drugim oblicima imovine i ključnim resursima kao što su finansijske usluge, čini da su žene na selu u značajnoj mjeri onemogućene da odlučuju u okviru svog domaćinstva i zajednice, njihovi su prihodi smanjeni, a nesigurna ishrana sve veća.
Ova ograničenja dovode do toga da su žene i njihove porodice, ne samo podložniji siromaštvu, nego i ovisnosti o lokalnim biološkim resursima i uslugama ekosistema, čije propadanje ih čini još osjetljivijim. Nadalje, zbog nedostatka ravnopravnosti i učešća u donošenju odluka, znanja, potrebe i interesi žena ne uzimaju se u obzir prilikom poduzimanja aktivnosti kojima je cilj unaprijeđenje zaštite, obnove i održivog korištenja biodiverziteta. Zbog svega toga opasnostima su izložene i zajednice i resursi od kojih one zavise.
Agenda 2030 za održivi razvoj i njenih 17 Glavnih ciljeva za održivi razvoj i 169 podciljeva, daju prioritet pitanjima koja se međusobno prožimaju – to su ravnopravnost spolova i prava žena, koja treba da nađu svoj odraz u globalnom konsenzusu čiji je glavni značaj i krajnji cilj iskorijenjivanje siromaštva i održiva i svijetla budućnost. Uvažavanje potreba i prava žena na selu od ključnog je značaja za postizanje Glavnih ciljeva održivog razvoja, naročito Cilja 1 ("da svugdje dođe kraj siromaštvu i svim njegovim oblicima"), Cilja 2 ("da dođe kraj gladi, da se ostvari sigurnost hrane, poboljša ishrana i unaprijedi održiva poljoprivreda"), i Cilja 5 ("postizanje spolne ravnopravnosti i osposobljavanje svih žena i djevojaka"). Jednaka prava i bezbjedan i jednak pristup zemljištu, uključujući pristup vlasništvu i upravljanju istim, naglašeni su u podciljevima svakog od ovih Glavnih ciljeva, dok se vlasništvo i upravljanje nad drugim oblicima imovine, finansijske usluge, nasljedstvo i prirodni resursi ponavljaju kao podciljevi u Ciljevima 1 i 5.
Gender akcioni plan za period 2015 – 2020 godina Konvencije o biološkoj raznolikosti, usklađen je sa Agendom 2030 za održivi razvoj, čime je ustanovljena obaveza da ravnopravnost spolova bude matica u procesu implementacije Konvencije, odnosno ostvarenja njezinih ciljeva, kao i ciljeva postavljenih u Strateškom planu za zaštitu biodiverziteta za period 2011 – 2020. godina, te u Aichi ciljevima. Aichi Cilj 14 se posebno fokusira na žene, navodeći da "do 2020. godine, ekosistemi koji pružaju osnovne usluge, kao što su one vezane za vodu i koje doprinose zdravlju, te sredstva za život i dobrobit, treba da budu obnovljeni i zaštićeni, uzimajući u obzir potrebe žena, autohtonih i lokalnih zajednica i siromašnih i ugroženih." Ovaj cilj je od posebnog značaja za žene na selu, čija je egzistencija u direktnoj ovisnosti od lokalnih bioloških resursa i usluga ekosistema, i čije potrebe su često nedovoljno zastupljene i potcijenjene.
Obzirom da Agenda 2030 za održivi razvoj stupa na snagu u januaru/siječnju 2016. godine, kolektivni napori treba da budu mobilisani kako bi se osiguralo da ovi ciljevi i podciljevi budu prevedeni u akciju, koja ima značajan uticaj na zdravlje i dobrobit naših društava, te biodiverzitet i usluge ekosistema na koje se oslanjamo. Obećanje dato u Ciljevima održivog razvoja pruža ženama na selu snagu i veće mogućnosti da aktivno učestvuju u oblikovanju svoje budućnosti u okviru njihove porodice i zajednice. Stoga svi, i muškarci i žene, i dječaci i djvojčice, treba da se uključe u aktivnosti koje će ovo obećanje pretvoriti u stvarnost.