Novosti

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana biološke raznolikosti, 22. maja, u nastavku objavljujemo zajednički autorski tekst ministrice Nasihe Pozder, ministra Bojana Vipotnika i rezidentnog predstavnika UNDP-a Renauda Meyera.

Bosna i Hercegovina više ne može sebi priuštiti da svoju izuzetnu prirodu uzima zdravo za gotovo. Njene šume, rijeke, močvare, zemljište te biljni i životinjski svijet regulišu klimu, smanjuju rizike od katastrofa i podržavaju zajednice, poljoprivredu i turizam. Očuvanje biodiverziteta u Bosni i Hercegovini nije samo pitanje zaštite okoliša/životne sredine. Ono je dio ekonomske sigurnosti zemlje, javnog zdravlja, otpornosti i dugoročnog razvoja.

Kako je nedavno podsjetio svijet Sir David Attenborough, obilježavajući svoj 100. rođendan, čovječanstvo nije odvojeno od prirode. Mi smo njen dio. Naše blagostanje i prosperitet duboko su povezani sa zdravljem prirodnog svijeta koji nas okružuje. Kada ekosistemi propadaju, društva postaju ranjivija. Kada se priroda štiti, zajednice i ekonomije postaju otpornije.

Bosna i Hercegovina je jedno od najbogatijih područja biodiverziteta u Evropi, ali klimatske promjene, zagađenje i neodrživ razvoj stvaraju sve veći pritisak na njene ekosisteme. Dok Evropa ide ka ambicioznijim ciljevima zaštite prirode, danas je formalno zaštićeno svega 4,5 posto teritorije Bosne i Hercegovine, što je značajno ispod cilja Evropske unije od 30 posto do 2030. godine.

Ovogodišnji Međunarodni dan biološke raznolikosti, koji se obilježava pod sloganom „Djelovanje na lokalnom nivou za globalni uticaj“, treba biti snažan podsjetnik da odluke koje donose gradovi i općine/opštine, lokalne kompanije i zajednice direktno oblikuju budućnost zemlje.

Predugo se zaštita biodiverziteta predstavljala kao suprotnost ekonomskom razvoju. U stvarnosti je upravo suprotno. Ekonomije koje uništavaju svoje prirodne temelje dugoročno podrivaju vlastiti razvoj. Kratkoročna eksploatacija šuma, rijeka i zemljišta može nekima donijeti brzu dobit, ali istovremeno slabi otpornost, povećava rizike od katastrofa, ugrožava turistički potencijal i stvara dugoročne troškove za cijele zajednice.

Zaštićena područja širom Bosne i Hercegovine već pokazuju kako zaštita prirode, održivi turizam i lokalni razvoj mogu jačati jedni druge. Turizam, uz dobre primjere održivog turizma poput inicijative Via Dinarica, već značajno doprinosi ekonomiji i zaposlenosti u zemlji, ali veliki dio potencijala Bosne i Hercegovine za razvoj turizma zasnovanog na prirodi i dalje ostaje nedovoljno iskorišten. Ruralna područja i krajevi bogati biodiverzitetom mogu postati snažniji pokretači lokalne ekonomije, zelenih radnih mjesta i održivog razvoja, ali samo ako se razvoj planira odgovorno i ako se ekosistemi čuvaju umjesto da se degradiraju.

Bosna i Hercegovina također je među prvim zemljama u Evropi koje razvijaju nove pristupe očuvanju prirode, koji prepoznaju ulogu lokalnih zajednica, odgovornih vlasnika zemljišta i javnih institucija u zaštiti biodiverziteta i izvan formalno zaštićenih područja. Ovi modeli podržavaju tradicionalne prakse i odgovorno upravljanje prirodom, istovremeno omogućavajući širenje zaštite prirode bez stvaranja nepotrebnih administrativnih opterećenja, jačajući saradnju s privatnim sektorom i podržavajući Bosnu i Hercegovinu u ispunjavanju međunarodnih obaveza u oblasti zaštite prirode.

Ohrabruje činjenica da je posljednjih godina ostvaren značajan napredak. Pokrenute su inicijative za finansiranje biodiverziteta, prilagođavanje klimatskim promjenama, prevenciju šumskih požara i veće učešće građana u upravljanju okolišem/životnom sredinom. Posebno mladi sve više postaju snažan glas za zaštitu okoliša/životne sredine i prirode.

Istovremeno, zaštita biodiverziteta i dalje dobija znatno manje političke i finansijske pažnje nego što zahtijeva ozbiljnost izazova. To nije samo pitanje obezbjeđivanja novih sredstava, već i pametnijeg korištenja postojećih resursa. Analiza provedena u Bosni i Hercegovini kroz Inicijativu za finansiranje biodiverziteta (BIOFIN), koja se bavi mjerenjem, mobilizacijom i usmjeravanjem finansijskih sredstava za zaštitu prirode širom svijeta, pokazuje da pojedini postojeći podsticaji i dalje nenamjerno doprinose degradaciji okoliša/životne sredine, uključujući neodrživu prenamjenu zemljišta i štetne poljoprivredne prakse. Preusmjeravanje dijela tih podsticaja prema ulaganjima koja doprinose zaštiti prirode, uz snažnije okolišne standarde/standarde zaštite životne sredine i bolje praćenje staništa, moglo bi značajno unaprijediti zaštitu biodiverziteta bez potrebe za velikim dodatnim ulaganjima.

Poruka je jednostavna: ulaganje u prirodu nije prepreka prosperitetu. Ono je preduslov održivog razvoja. Zdravi ekosistemi smanjuju rizike od katastrofa, štite vodne resurse, jačaju sigurnost hrane, podržavaju turizam i unapređuju kvalitet života. Zemlje koje ne štite biodiverzitet na kraju plaćaju mnogo veću ekonomsku i društvenu cijenu.

Bosna i Hercegovina još uvijek ima priliku koju su mnoge zemlje već izgubile: priliku da sačuva veliki dio svog prirodnog bogatstva prije nego što šteta postane nepovratna. Ali taj prostor za djelovanje neće ostati otvoren zauvijek.

Zaštita biodiverziteta ne može ostati odgovornost samo institucija nadležnih za okoliš/životnu sredinu. Ona zahtijeva koordinisano djelovanje vlada, gradova i općina/opština, kompanija, akademske zajednice, civilnog društva, lokalnih zajednica i međunarodnih partnera. Najvažnije od svega, zahtijeva razumijevanje da lokalne odluke imaju globalni značaj i da se globalni ciljevi zaštite prirode mogu ostvariti samo kroz vjerodostojno lokalno djelovanje.

Na ovaj Međunarodni dan biološke raznolikosti ostajemo posvećeni i pozivamo na snažnija partnerstva, pametnija ulaganja i lokalno vođena rješenja kako bismo zaštitili prirodne temelje budućnosti Bosne i Hercegovine. Djelovanje na lokalnom nivou nije samo doprinos globalnim ciljevima zaštite biodiverziteta. Ono je ulaganje u otpornost, blagostanje i dugoročni prosperitet.

Ministrica Nasiha Pozder, ministar Bojan Vipotnik i rezidentni predstavnik UNDP-a Renaud Meyer